OTKRIVANJE ŽIVOTNOG SMISLA
Viktor Frankl –kratka biografija
Viktor Emil Frankl bio je neurolog, psihijatar, sveučilišni profesor te utemeljitelj logoterapije i egzistencijalne analize, a rođen je 1905. godine u Beču gdje je i umro 1997. godine. Napisao je 32 knjige, a radovi su mu prevedeni na 32 jezika i prodani u milijunima primjeraka. Životni put Viktora Frankla bio je obilježen osobnim iskustvom patnje s obzirom da je tijekom Drugog svjetskog rata preživio strahote u nacističkim koncentracijskim logorima. Tada je izgubio prvu suprugu, brata, roditelje i mnogo prijatelja. Nakon oslobođenja iz logora i povratka u Beč, Frankl je uspio bolno iskustvo besmisla i patnje koju je proživio pretvoriti u iskustvo smisla. Stoga mu je osobno iskustvo potvrdilo da je osnovni pokretač ljudskog života potraga za smislom te je na temelju svojih iskustava ustanovio logoterapiju.
Neka od njegovih djela koja su prevedena na hrvatski jezik su: “Život uvijek ima smisla. Uvod u logoterapiju.”; “Bog podsvijesti. Psihoterapija i religija.”; “Liječnik i duša”; “Nečujan vapaj za smislom”; “Patnja zbog besmislena života. Psihoterapija za današnje vrijeme.”
Logoterapija
Logoterapija je psihoterapija koju je utemeljio Viktor Frankl. Doslovno značenje riječi jest “liječenje smislom”. Logos je grčka riječ koja znači smisao. Logoterapija je stoga usmjerena na smisao čovjekova postojanja i na njegovo traženje smisla. Na čovjekovo nastojanje da pronađe smisao gleda se kao na primarnu motivacijsku snagu. Logoterapija daje odgovore na vječna čovjekova pitanja o smislu postojanja, ali i smislu patnje, sveukupnog stvaranja i doživljavanja. Bolesnom čovjeku može dati odogovor na pitanje zašto se to dogodilo baš njemu. U psihoterapiju uvodi novost, a to je da osim tjelesne i fizičke dimenzije čovjek ima i treću, duhovnu dimenziju. Također, prema Franklu, čovjek smisao može pronaći samo u budućnosti. Stoga možemo reći da logoterapija nije usmjerena na istraživanje prošlosti te je manje usmjerena i na ispitivanje čovjekove savjesti. U njenom fokusu je budućnost pacijenta, odnosno smisao i zadaci koje čovjek tek treba ispuniti u budućnosti.
Volja za smislom
Frankl smatra da je volja za smislom duboko ukorijenjena u čovjeku. Definira je kao čovjekovo zalaganje da što bolje ispuni smisao svog postojanja.
Smatra da čovjekov cilj nije biti sretan samo po sebi, već da on želi postaviti jedan temelj samom stanju sreće. Odnosno, kada je stvoren temelj za sreću, tada ona i radost dolaze same po sebi. No, smatra da do problema može doći kada se ljudi pretjerano priklanjaju samom užitku i samoj sreći. Prema Franklu, temelj za sreću i uživanje je pronalazak i ispunjavanje smisla te spremnost za susretanje s drugim ljudskim bićem i spremnost da ga se ljubi. No, ljudi često žele izravno doći do sreće i u to ulažu tolike napore da naposlijetku to ne uspiju.
Tri dimenzije
Prema logoterapiji, smatra se da čovjek posjeduje 3 nedjeljive dimenzije. To su tjelesna, psihička i duhovna dimenzija.
Tjelesna dimenzija obuhvaća razinu tijela, biološku razinu. Psihička dimenzija se odnosi na psihičke procese. Duhovna dimenzija je ona kojoj logoterapija posvećuje najviše pažnje. Ona je specifična po tome što uključuje slobodu i odgovornost. Iako su ljudi određeni svojom tjelesnom i psihološkom dimenzijom, logoterapija naglašava „prkosnu moć duha“, odnosno sposobnost zauzimanja slobodnog stava prema našoj sudbini i stvarima koje nas u bilo kojem trenutku određuju. Na duhovnoj razini djeluje i naša savjest. Za duhovnu razinu možemo reći i da je to upravo ljudska dimenzija jer se prema njoj ljudi razlikuju od životinja.
Također, Frankl smatra da se duhovna dimenzija ne može razboljeti, već ljudi postaju bolesni u tjelesnoj i psihičkoj dimenziji.
Autotranscendecnija (samonadrastanje)
Autotranscendencija ili samonadrastanje je specifična ljudska osobina i dio duhovne dimenzije čovjeka koja se odnosi na nadrastanje samoga sebe. Odnosno, zdrave osobe mogu preusmjeriti pažnju sa samih sebe prema nečemu što im je u tom trenutku namijenjeno kao zadaća. Važno je razvijanje ove sposobnosti jer čovjek ne živi samo za sebe, već za nekoga ili za nešto. Same sebe možemo prerasti kada se prepustimo brizi, trudu i ljubavi za nešto ili za nekoga. Čovjek može služiti samome sebi, no tada ne postiže sreću niti se može ostvariti. Tek nakon autotranscendencije ili samonadrastanja kao posljedica dolazi i samoostvarenje. Velik dio aktivnosti u logoterapiji ima temelj u razvoju i poticanju sposobnosti samonadrastanja. Na takav način može se osobi pomoći da izađe iz svojih tjelesnih i duševnih smetnji. Frankl kaže, da samo u onoj mjeri, u kojoj čovjek sam sebe premašuje, u toj mjeri je on zaista čovjek.
Postoji primjer iz Franklova života koji lijepo ilustrira njegovu sposobnost samonadrastanja. Odnosi se na životnu situaciju kada je morao odlučiti između dvije opcije. Prva je bila da prije progona Židova ode u Ameriku i na taj način spasi svoje „duhovno dijete“, tj. egzistencijalnu teoriju razradi do kraja i ostavi je ovom svijetu. No, tada bi napustio sve članove svoje obitelji. Stoga je druga opcija bila ostati. Nakon dugo razmišljanja, kada mu je otac u, usputnom razgovoru, rekao da je kamenčić koji su posjedovali na sebi imao prvo slovo zapovijedi „Poštuj oca i majku“ za Frankla je to bio znak da ostane. Iz ovog primjera je vidljivo kako je on, zbog članova obitelji, žrtvovao nešto što mu je osobno bilo jako vrijedno.
Noodinamika
Ako ljude uzimamo kakvi oni jesu, postaju lošiji; ako ih gledamo takve, kakvi bi oni mogli biti, postaju ono što bi morali biti. (Goethe)
Ako ne nađemo odgovor na pitanje čemu živjeti, teško je naći motivaciju. Prema logoterapiji, princip homeostaze (uravnoteženosti) ne čini nas sretnim. On može vrijediti za fizičku dimenziju (npr. sistem termoregulacije teži održavanju jednakomjerne temperature) i psihičku dimenziju (npr. nakon doživljenog stresa potreban nam je odmor). No, princip homeostaze ne vrijedi za duhovnu dimenziju. Tako često iza postignutog cilja osjećamo prazninu te nam je potreban novi izazov, a postignuta ravnoteža može voditi do osjećaja praznine. Tako Frankl navodi da “ čovjek više treba napetost nego relaksaciju, naročito u odnosu na životnu smisao.” Tu se radi o noodinamičkom luku. Čovjek se nalazi između trenutnog stanja i onoga što bi mogao postići, a što je za njega smisleno. Stoga vidimo da se tu ne radio o homeostazi (ravnoteži), već o akcijama koje trebaju biti poduzete kako bi se ostvario smisleni cilj. U ovom slučaju ne govorimo o ostvarenju osobnih potencijala, već se radi o ispunjavanju smislene i konkretne zadaće koja se nalazi izvan čovjeka. O nečemu što bi čovjek još mogao dodatno ostvariti. Frankl smatra da stavljanje malih zahtjeva pred čovjeka, koji se mogu jednostavno ostvariti, dovodi do duhovne praznine. Prema logoterapiji, motivacija za egzistenciju je proces otkrivanja smisla. Postavlja se pitanje nije li čovjek na neki način precijenjen? Frankl na to odgovara da ga puno više brine činjenica, da se čovjeka podcjenjuje postavljajući pred njega premale zahtjeve koje je jednostavno doseći, a nakon njih čovjek upada u duhovnu prazninu.
Smisao života
Na pitanje o smislu života ne može se dati općeniti odgovor. Životni smisao se zapravo razlikuje od čovjeka do čovjeka pa čak iz dana u dan ili iz sata u sat. Stoga nije toliko važan jedan, opći životni smisao, već specifičan smisao u danom času, jedne osobe. Slijedom navedenog, ne trebamo tražiti apstraktni smisao života, već svatko od nas ima svoj specifični poziv ili misiju ostvarivanja konkretnog zadatka. U tome nas nitko ne može zamijeniti, a naš život je neponovljiv. Stoga svatko ima svoju zadaću i šansu da je ostvari. S obzirom da svaka životna situacija može predstavljati jedan izazov i stavlja pred nas problem koji se treba riješiti, pitanje o smislu života zapravo možemo okrenuti. Ne treba čovjek biti taj koji će pitati koji je smisao života, već život njemu postavlja pitanja na koja on treba dati odgovor.
Frankl navodi i pojam nadsmisao. Smatra da zadnji smisao nadmašuje čovjekove intelektualne sposobnosti. Smatra da se od čovjeka ne traži da podnosi besmislenost života, već da treba moći priznati svoju nesposobnost shvaćanja bezuvjetne smislenosti života razumskim pojmovima.
Vrijednosti
Prema Franklu, smisao u svom životu možemo pronaći kroz tri različite skupine vrednota. Prve od njih su stvaralačke vrijednosti. Odnose se na stvaranje novih stvari u svijetu, kao što je rad ili roditeljstvo. Doživljajne vrijednosti nastaju dok sudjelujemo ili uživamo u vrijednostima. Primjerice, gledajući prirodne ljepote, slušajući glazbu ili u ljubavi. Naposlijetku, vrijednosti stava se odnose na slobodni stav koji možemo zauzeti prema vlastitoj sudbini ili situaciji u kojoj se nalazimo. Primjerice, ako je netko suočen s neizlječivim rakom, on ne može na to utjecati, ali može utjecati na stav koji će zauzeti u takvoj situaciji. Stoga se za ovu posljednju vrednotu još kaže da se smisao života može ostvariti trpeći. Stoga, nadovezujući se na prethodni primjer vidimo da osoba koja je suočena s neizlječivom bolešću ima mogućnost ostvariti najveću vrijednost i ispuniti najdublji smisao, a to je smisao trpljenja. Tu je poglavito važan naš stav prema trpljenju. Primjerice, Frankl navodi da ga je jednom konzultirao liječnik koji je bio potišten nakon gubitka žene. Pitao ga je što bi se dogodilo da je on umro prije svoje žene i da ga je ona morala nadživjeti. Na to je odgovorio da bi to bilo užasno za nju te da bi puno patila. Stoga mu je odgovorio da je ona pošteđena te patnje te da ju je on te patnje poštedio. No, to mora platiti time što ju je nadživio i što je oplakuje. Tada je njegova patnja dobila smisao. Stoga Frankl navodi da trpljenje prestaje to biti kada dobije smisao.
Stoga se jedno od glavnih logoterapijskih načela odnosi na to da čovjekova prva briga nije izbjegavanje bola i traženje užitka, već traženje smisla u životu. Stoga će čovjek biti spreman i trpjeti ukoliko to za njega ima smisla.
Područje sudbine i područje slobode
Osnovni model logoterapije koji prožima sve metode logoterapije i predstavlja podlogu svih razgovora uključuje područje sudbine i područje slobode.
S jedne strane imamo polje sudbine koje se odnosi na tjelesno i psihičko stanje osobe u sadašnjosti, njenu povijest i vanjske okolnosti. Biološki smo određeni našim genima i oni, naravno, utječu na (ne)razvijenost naših sposobnosti, ali i na vjerojatnost dobivanja određenih bolesti. Psihološki nemamo mogućnost utjecaja na sve ono što nam se dogodilo do sadašnjeg trenutka, naša povijest ostaje takva kakva je. Vanjske okolnosti su nešto na što također ne možemo puno utjecati, kao što su primjerice trenutne sociološke okolnosti društva. Vidimo da su to sve stvari na koje ne možemo utjecati, koje su se već dogodile. No, ono što možemo je promijeniti svoj odnos prema tome. Tako da s druge strane imamo polje slobode, koje nam omogućuje da mi sami izaberemo naš stav, kako ćemo se ponašati, osjećati, što ćemo izabrati vezano za sve navedeno što se nalazi u polju sudbine. I tu je naš slobodan prostor koji nam daje mogućnost mnogih različitih izbora i o njemu trebamo promišljati, na njemu raditi i truditi se malim koracima.
Literatura:
·
Frankl, V. E. (1979). Zašto se niste ubili? Uvod u logoterapiju. Zagreb: Oko tri ujutro.
·
Frankl, V. E. (1987). Nečujan vapaj za smislom. Zagreb: Naprijed.
·
Frankl, V. E. (1990). Liječnik i duša. Temelji logoterapije i egzistencijske analize. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
·
Frankl, V. (2005). On the theory and therapy of mental disorders: An introduction to logotherapy and existential analysis. Routledge.
·
Frankl, V. E (2007). Vremena odluke. Đakovo: Karitativni fond UPT.
·
Frankl, V. E. (2017). Bog kojega nismo svjesni. Zagreb: Oko tri ujutro.
·
Frankl, V. E. (2018). Patnja zbog besmislena života. Psihoterapija za današnje vrijeme. Đakovo: Karitativni fond UPT.
·
Lukas, E. (2016). I tvoja patnja ima smisla. Zagreb: Oko tri ujutro.
