Nalazimo se u Kninu, te nam je funkcija ujediniti i spojiti sve pripadnike Kninske bojne za vrijeme Domovinskoga rata.

Kako biramo partnere?

UHRV Kninska Bojna 29.07.2021 - 22:33
 
 
Kako biramo partnere?
 
 
            Jedan od razvojnih zadataka svake odrasle osoba je odvajanje od primarne obitelji u kojoj živi sa svojim roditeljima, braćom i/ili sestrama kako bi se stvorila vlastita obitelj. Prvi korak u tom procesu je biranje partnera s kojim će osoba ostvariti vezu, stvoriti dom i imati potomke. U našoj kulturi taj proces obično je obilježen ceremonijom vjenčanja. Ipak, valja naglasiti kako izbor partnera nije slučajan te je zapravo vrlo zanimljiv proces. Niti u jednoj kulturi ljudi jednako ne preferiraju sve pripadnike suprotnog spola i uvijek se nekim potencijalnim partnerima daje prednost.
Biološki gledano postoje dvije vrste organizama: one vrste koje se razmnožavaju seksualno i one koje se razmnožavaju aseksualno. Kod aseksualnih vrsta nema potrebe za pronalaženjem partnera jer je reprodukcija moguća i bez njega. U tom slučaju organizam se podijeli u dva dijela i svaki od njih postane zasebna jedinka. Međutim, većina vrsta na zemlji reproducira se seksualno, što uključuje pronalaženje partnera i miješanje gena s istim. Prirodna selekcija oblikovala je posebne mentalne mehanizme koji su našim precima omogućili rješavanje specifičnih problema izbora i dolaženja do prikladnog partnera. Još od tada kriteriji za odabir partnera bili su: ''dobri'' geni i roditeljska briga jer je vjerojatnost preživljavanja potomstva ovisila o kvaliteti tih dvaju resursa. Kako su ''dobri geni'' osiguravali veću vjerojatnost preživljavanja potomstva, tjelesni izgled bio je izvor informacija o kvaliteti nečijih gena. Tako se vjerovalo da što je nečije tijelo više simetrično, to su njegovi geni u prosjeku bolji. Svatko tko je bio osjetljiv na male razlike u tjelesnoj simetriji i tko je preferirao partnera veće simetričnosti imao je veće izglede da će imati djecu s boljim genima. Zbog toga bi mogli očekivati da će prirodna selekcija oblikovati modul za izbor partnera koji će biti povezan s otkrivanjem i preferiranjem partnera izraženije simetričnosti. Drugi način na koji partner utječe na vjerojatnost preživljavanja potomstva je u pružanju (ili ne pružanju) roditeljske brige za djecu. I muškarci i žene širom svijeta smatraju da je najpoželjnija karakteristika koju partner treba imati za dugotrajnu vezu upravo njegova sposobnost da bude dobar roditelj djeci, ali i dobar saveznik svom partneru u roditeljstvu. Ovaj kriterij često se objašnjava evolucijskim teorijama, kako su žene tražile muškarca koji će im priskrbiti hranu, dom i sigurnost te se to prenosilo s koljena na koljeno i ''opstalo'' kao bitan kriterij za odabir partnera.
 
 
Teorije biranja partnera:
1.     Evolucijska teorija odabira partnera
 
            Prema evolucijskoj teoriji, određena vrsta producira veći broj potomaka no što okolinski uvjeti dopuštaju, što dovodi do borbe za opstanak između jedinki u populaciji, pa putem prirodne selekcije unutar svake generacije preživljava samo određeni dio potomstva. Preživljavanje u borbi za opstanak nije slučajno, već djelomično ovisi i o naslijeđenim karakteristikama pojedinca, tako da će pojedinci koji imaju karakteristike prikladnije za okolinu vjerojatno imati više potomstva, te će ta nejednaka sposobnost pojedinaca za preživljavanje i reprodukciju dovesti do postupnih promjena u populaciji, pri čemu će se prikladnije karakteristike akumulirati kroz generacije. Prema evolucijskoj psihologiji specifične preferencije prema partnerima određenih karakteristika evoluirale su upravo zato što su te karakteristike tijekom naše evolucijske prošlosti snažno pridonosile preživljavanju i reprodukciji. Izbor partnera nužan je kod svih vrsta koje se spolno razmnožavaju. Najznačajnija posljedica spolnog razmnožavanja je rekombinacija gena, čime se stvara potomstvo genetički različito od roditelja i međusobno. Rekombinacija gena omogućava bržu pojavu korisnih mutacija u istom genotipu, te poboljšava otpor promjenama pod utjecajem štetnih mutacija, kao i obranu od bakterija i virusa. Budući da se ljudi razmnožavaju spolno, suočeni su s problemom nalaženja adekvatnog partnera. I žene i muškarci imaju preferencije prema određenim karakteristikama partnera, za koje se smatra da su nastale prirodnom selekcijom, a evoluirale su zato što su tijekom evolucijske prošlosti ljudske vrste rješavale važne adaptivne probleme vezane uz reprodukciju. Na svjesnoj razini preferencije doživljavamo kao želje i emocije koje osobu privlače prema potencijalnom partneru i odbijaju od drugih ljudi.
 
-          Evoluirane preferencije kod žena
 
            Vjerojatno najstarija i najraširenija osnova za biranje partnera kod žena je preferencija prema muškarcima koji mogu pružiti resurse. Naime, tokom evolucijske prošlosti morali su postojati resursi koje je muškarac mogao steći, zaštititi i kontrolirati, a muškarci su se razlikovali po tome što imaju i po spremnosti da to ulože u partnericu i njihovo potomstvo. Također, bilo je bitno i da dugotrajna veza s jednim muškarcem nadvlada prednosti koje proizlaze iz kraće veze s više muškaraca. Budući da ulaganje muškarca u ženu i potomstvo ovisi i o stupnju njegove sigurnosti u očinstvo, veća sigurnost mogla se ostvariti vezanjem isključivo uz jednog partnera. Velik broj istraživanja pokazuje da je ženama financijska perspektiva partnera znatno važnija nego muškarcima. Ta preferencija rješava adaptivni problem pronalaska partnera koji je spreman ulagati. Drugim riječima, žene su sklonije u odabiru partnera birati one koji su financijski samostalniji i stabilniji i koji će moći ulagati i skrbiti za njih i njihove potomke. Žene, također, više preferiraju muškarce s visokom pozicijom u društvu jer i to znači da imaju više resursa kojima upravljaju. Suvremenim ženama u zapadnim društvima društveni je statustek malo manje važan od financijske perspektive partnera, ali im je isto značajno važniji nego muškarcima. Žene vrlo visoko vrednuju i znakove povezane sa socijalnim statusom, kao što su obrazovanje i zanimanje. S višim statusom povezuje se bolja ishrana, bolji teritorij, bolja zdravstvena briga, bolje školovanje djece itd. Dob muškarca je znak koji govori o vjerojatnosti da muškarac posjeduje određene resurse. I u tradicionalnijim i u suvremenim zapadnim društvima stariji muškarci češće imaju veći socijalni i materijalni status. Žene stoga preferiraju muškarce starije od sebe, pri čemu prosječna razlika iznosi tri i pol godine. Zanimljivo je da su žene sklonije nešto starijim muškarcima bez obzira na svoju dob. Tako dvadesetogodišnjakinje obično preferiraju muškarce starije svega nekoliko godina iako većina muškaraca financijski i materijalni vrhunac dostiže u četrdesetim ili pedesetim godinama. Žene preferiraju i ambiciozne i produktivne muškarce budući da im te karakteristike govore kako će oni biti sposobni osigurati potrebne resurse tijekom dužeg vremena. Pouzdanost i emocionalna stabilnostmuškarca govore o vjerojatnosti da će se on konzistentno brinuti o opskrbi resursima, te je stoga kod žena razvijena preferencija pema pouzdanim i emocionalno stabilnim muškarcima. Tijekom evolucijske prošlosti fizička zaštita je bila najznačajnije što su muškarci mogli ponuditi ženama. Muškarčeva snaga, veličina i atletske sposobnosti govore o mogućem rješenju za adaptivni problem zaštite te stoga žene preferiraju muškarce atletskog izgleda. Ženama je, kao i muškarcima, zdravlje potencijalnog partnera vrlo važno. Naime, za bolesnu je osobu veća vjerojatnost da neće biti sposobna doći do potrebnih resursa te da će prije umrijeti, a zarazom partnera i potomstva može se ugroziti njihov opstanak i reprodukcija. Postoje neki univerzalni tjelesni znakovi dobrog zdravlja, a jedan od najznačajnijih je već spomenuta simetričnost lica i tijela.
Osim što je bilo bitno pronaći muškarca koji ima resurse, vrlo je važno da ih taj muškarac želi investirati u ženu i zajedničko potomstvo. To predstavlja malo veći problem jer je potrebno pronaći znakove koji govore o budućoj vezanosti i usmjeravanju resursa. Jedan od znakova može biti ljubav. Ponašanja muškarca koja svjedoče o ljubavi, a koja su na vrhu rang liste kod žena, su romantična veza, razgovor o braku i izražavanje želje za djecom. Ženama je ova karakteristika izuzetno važna pri stupanju u brak. Budući da spremnost muškarca na ulaganje u potomstvo ovisi o njegovoj sigurnosti u očinstvo, žene vezanjem uz isključivo jednog partnera pokušavaju ostvariti partnerovo veće ulaganje u potomstvo. Istovremeno, muškarci su skloni traženju seksualne različitosti, pa svoje resurse ponekad više usmjeravaju prema drugim ženama nego prema svom potomstvu. Dakle, budući da se vežu uz jednog partnera, ženama je važno izabrati onoga koji je spremniji ulagati u potomstvo. Ženama je stoga najprivlačniji muškarac prikazan u pozitivnoj interakciji s djetetom, budući da im je to znak za njegovu spremnost ulaganja u potomstvo.
 
-          Evoluirane preferencije kod muškaraca
 
            Muškarci imaju znatno veći reproduktivni kapacitet od žena, što znači da svoju reproduktivnu vrijednost mogu povećati kratkotrajnim vezama s više žena nego dugotrajnom vezom s jednom ženom. Ipak, budući da su ženama važni znakovi vezanosti, muškarci koji ih pokazuju biti će uspješniji pri ostvarivanju seksualne veze, a ako pokažu spremnost ulaganja resursa u ženu imat će veći izbor potencijalnih partnerica te će ulaskom u dugotrajnu vezu imati veću vjerojatnost da će biti biološki otac potomstva, jer se dugotrajnom vezom stječe ekskluzivno pravo seksualnog pristupa ženi. Također je bitna činjenica da će potomstvo imati veću vjerojatnost preživljavanja ako u njega kontinuirano ulažu oba roditelja. Dakle, brak i dugotrajne veze adaptivne su za oba spola. Budući da se reproduktivna vrijednost žena značajno smanjuje nakon dvadesetih, a osobito nakon tridesetih godina života, mladost je muškarcima važan znak ženine reproduktivne vrijednosti. Stoga, muškarci više preferiraju mlađe žene i to u prosjeku dvije i pol godine mlađe od sebe. Ipak, ta brojka poprilično ovisi o dobi muškarca i kulturi u kojoj živi. Tako tridesetogodišnjaci preferiraju pet godina, a šezdesetogodišnjaci deset do dvadeset godina mlađe partnerice. U poligamnim kulturama pak, muškarci biraju žene mlađe šest do sedam godina jer oni u nešto kasnijoj dobi stječu dovoljno resursa da bi mogli imati veći broj žena. Dakle, muškarci preferiraju mlađe žene jer je mladost povezana s većom reproduktivnom vrijednošću. Ipak, u određenoj dobi muškarci mogu preferirati i starije žene. Neka istraživanja pokazuju da tinejdžeri preferiraju žene nešto starije od sebe, jer one u toj dobi imaju veću reproduktivnu vrijednost nego žene koje su jednake stare ili nešto mlađe od muškaraca. Osim dobi, i fizički izgled muškarcima pruža informacije o reproduktivnoj vrijednosti. Evolucijski psiholozi smatraju da je ljepota adaptacija budući da su i oči i mozak promatrača oblikovani evolucijom, a tjelesni izgled žena našim je precima bio najvažniji vidljivi podatak. Osobito važna obilježja izgleda bila su ona koja govore o mladosti, kao što su glatka i neoštećena koža, neoštećene usne, sjajna kosa, bistre oči, dobra mišićna napetost i adekvatna distribucija tjelesne masnoće. Istraživanja pokazuju da su obilježja mladosti i zdravlja univerzalno privlačna, dok su tjelesni znakovi koji ukazuju na loše zdravlje i stariju dob neprivlačni. Novija istraživanja pokazuju da standardi fizičke ljepote postoje kod djece stare svega dva do tri mjeseca, te da su univerzalni, a ne kulturalno specifični. Jednako kao i ženama i muškarcima su simetrična lica i tijela privlačnija od onih manje simetričnih. Još jedan znak koji govori o reproduktivnoj vrijednosti žena je distribucija tjelesne masnoće koja se izražava kao omjer između struka i bokova. Najprivlačnije su žene s omjerom struka i bokova 0.70, a što je taj omjer veći žene su manje privlačne. Naime, obilježje ženske ljepote koje najviše varira s povijesnim razdobljima i različitim kulturama je debljina. To je obilježje povezano sa socijalnim statusom, pa je u kulturama u kojima hrane nema u izobilju debljina znak zdravlja i adekvatne ishrane, dok su u kulturama u kojima postoji relativno izobilje dobrobit i zdravlje povezani s mršavošću.
 
 
2.     Udryjeva filtar teorija
 
            U prošlosti, i u nekim današnjim društvima, pojedinci nisu samo mogli birati partnera za brak, njihovi su partneri bili odabrani za njih, često kad su bili vrlo mladi. Tada se smatralo da je ljubav u odnosu opasna, da mladi zaljubljeni parovi postupaju impulzivno, ne razmišljajući o ekonomskim, društvenim i političkim posljedicama moguće zajednice. Danas je biranje partnera u velikoj mjeri prepušteno uključenim osobama. Neke teorije odabira partnera promatraju proces biranja kao niz ''filtera'' gdje se neprihvatljivi kandidati odbacuju u različitim stadijima prisnog odnosa. Udry u svojoj teoriji postavlja sljedeće filtre:
1.      FILTAR BLIZINE- Svi mogući partneri prvo se puštaju kroz filtar blizine. Ta blizina zapravo znači bliskost u zemljopisnom smislu, budući da je veća vjerojatnost prvobitnog susreta pa samim time i nastanka veze između ljudi koji su blizu jedno drugome. Filtar blizine odbacuje mnoge potencijalne partnere. Naime, moguće je da se nečiji savršeni partner nalazi kilometrima daleko, ali je mala vjerojatnost da će se ikad sresti.
2.      FILTAR PRIVLAČNOSTI- Privlačnost je čimbenik od velike važnosti pri odabiru partnera i to iz više razloga. Za početak, tjelesna je privlačnost jedan od najdostupnijih atributa druge osobe budući da se opaža vrlo rano u procesu privlačenja i koristi se za odbacivanje velikog broja mogućih partnera. Manje dostupne značajke, kao što su karakter i temperament, uzimaju se u razmatranje samo kod onih partnera koji su stigli do konačnice, tj. koji su nam tjelesno privlačni. Prioritete kod privlačnosti dosta dobro opisuju evolucijske teorije, prema kojima su muškarcima za privlačnost važniji vidni znakovi koji označavaju sposobnost za razmnožavanje, dok su ženama važniji znakovi koji ukazuju na spremnost i sposobnost partnera na ulaganje resursa u potomstvo.
 
  1. FILTAR DRUŠTVENOG PORIJEKLA- Ljudi se nastoje vjenčati s osobama koje su im slične po vjeri, političkoj orijentaciji, naobrazbi, zanimanju u društvenom sloju. Ovi čimbenici su različito rangirani kroz različita povijesna vremena, a danas je vjera postala manje važna, dok su naobrazba i zanimanje dobili na važnosti. Jako je bitno ući u vezu i sklopiti brak s nekim tko ima iste temeljne vrijednosti i iste ciljeve u životu, odnosno slične nazore. Najjasniji pokazatelj sličnih nazora su čimbenici kao što su zanimanje ili naobrazba. Ekonomsko stanje je važan čimbenik povezan s prilikama za sklapanje braka i uopće s privlačnošću braka. Naime u situacijama kada žene imaju više prilika za zapošljavanje smanjuju se financijske pobude za stupanje u brak. Jednako tako djeluje i razlika u zaradi, ako je razlika između muškarčeve i ženine plaće manja to ženama pruža manji poticaj da se udaju.
  2. FILTAR KONSENZUSA- kako odnos traje, mogući partneri dobivaju sve više informacija jedno o drugom u pogledu stavova i vrijednosti i ne moraju se više oslanjati na tako široke pokazatelje sličnosti kao što je društveno porijeklo. Za izbor partnera, bračno zadovoljstvo i stabilnost bračne zajednice također je važna sličnost u određenim crtama ličnosti i slaganje oko specifičnih stavova kao što je npr. stav o pravima žena, homoseksualnim brakovima, pravu na pobačaj i sl. Filtar konsenzusa odbacuje moguće partnere baš prema tim specifičnim stavovima. To može uključivati razmatranje stavova u kojima muškarci i žene imaju zajedničko gledište, kao i razmatranja stavova o kojima se mišljenja spolova razlikuju.
  3. FILTAR KOMPLEMENTARNOSTI- Netko nam može odgovarati i po stavovima, vrijednostima i ciljevima, no ljudi traže i partnera koji ih nadopunjava. Tako će osoba koja je inače dominantna u odnosu tražiti podložnog partnera, ili obrnuto.
  4. FILTAR SPREMNOSTI ZA BRAK- Jednostavna činjenica na kojoj se temelji ovaj filtar je da ljudi ulaze u prvi brak unutar određenog dobnog raspona. Naime, neki događaju u životu, kao npr. svečana dodjela diplome, često prenose poruku da je vrijeme da se osoba smiri, nađe posao i odabere partnera s kojim će stupiti u brak. Većina ljudi slijedi taj obrazac ponašanja i u tom periodu stupa u brak sa svojim trenutnim partnerom.

 

3.     Adamsova teorija
 
            Adamsova teorija posvećuje više pozornosti procesu uspostavljanja veze u paru, za razliku od Udryjeve teorije koja naglašava odstranjivanje izvora budućih bračnih nesuglasica. Ova teorija navodi redoslijed akcija u procesu uspostavljanja veze koji konačno vodi do braka. Redoslijed je sljedeći:
  1. Svjesna želja za sklapanjem braka (privlačnost braka)
  2. Blizina
  3. Početna privlačnost utemeljena na površnim ponašanjima poput društvenosti, držanja, sličnosti interesa i sposobnosti te na tjelesnom izgledu
  4. Trajanje privlačnosti, otvaranje partnera jednog drugome te osjećaj ugode u prisutnosti drugoga
  5. Predanost i prisnost, tj. uspostavljanje povezanosti
  6. Dublja privlačnost potaknuta
    1. Slaganjem i sličnošću u vrijednostima
    2. Potkrepljenjem osjećaja sposobnosti
    3. Percipiranjem drugih sličnosti kod partnera (privlačnost, razina emocionalne zrelosti, emocionalna izražajnost, samopoštovanje, rasa, etnička skupina, vjera i odgovarajući redoslijed rođenja)
  7. Odlučivanje da je to ''dobro za mene''
  8. Brak
Problem kod određivanja redoslijeda odabira partnera je to što većina tih redoslijeda kao krajnju točku pretpostavlja ulazak u brak. Ipak, sama odluka o stupanju u brak ne mora nužno biti potaknuta stadijem veze, nego i čimbenicima kao što su trudnoća, zapošljavanje i sl. Iako nije sasvim opravdano zaključiti da je svaki par koji je stupio u brak prošao kroz čitav slijed, većina odnosa prolazi kroz neku varijantu tog obrasca.
 
 
4.     Socio-psihološka teorija odabira partnera
 
            Strastvena ljubav je stanje intenzivne čežnje za sjedinjenjem s drugom osobom, obično karakterizirano neprekidnim razmišljanjem i zaokupljenošću partnerom, idealizacijom druge osobe i željom da se upozna druga osoba i da ta osoba upozna nas. Pretpostavlja se da su za strastvenu ljubav potrebne dvije komponente, a to su: fiziološko uzbuđenje i označavanje tog uzbuđenja kao strast ili zaljubljenost. Sama činjenica da je strastvena ljubav takvo intenzivno emocionalno iskustvo proizlazi iz evolucijske važnosti spolne reprodukcije. Vjerojatnost da će se privlačnost razviti određena je donekle istim čimbenicima koji su značajni za razvoj prijateljstva. Fizička blizina čini vjerojatnim početak romantičnog privlačenja, a i percipirana sličnost stavova također je važna u ljubavnim odnosima. Istraživanja su pokazala kako fizička privlačnost i kod muškaraca i kod žena igra vrlo važnu ulogu u privlačnosti. Fizička privlačnost utječe na romantično privlačenje putem stvaranja ''pozitivnog stereotipa''- ako je netko lijep općenito mu/joj automatski pripisujemo mnoge druge pozitivne osobine. Oni se općenito percipiraju kao seksualno topliji, socijalno vještiji, dominantniji pa čal i mentalno zdraviji (emocionalno stabilniji i sretniji) od neprivlačnih ljudi. Ovi stereotipi nisu u potpunosti bez osnove. Premda osobine ličnosti i osobine ponašanja privlačnih ljudi nisu puno drugačije od neprivlačnih ljudi, istraživanja su pokazala da su privlačni ljudi manje usamljeni, manje socijalno anksiozni, socijalno vještiji i popularniji kod suprotnog spola. Razlog tome vjerojatno leži u tome što su privlačne osobe od početka svog života izloženije pozitivnoj pažnji pa su i samopouzdaniji u svom socijalnom životu. Premda su općenito najprivlačnije osobe najpoželjniji partneri, pojedinac shvaća da ne može tražiti više no što sam može ponuditi te u skladu s teorijom pravednosti prilagođava svoje standarde osobinama partnera vlastitoj privlačnosti. I zaista privlačnije osobe procjenjuju potencijalne partnere mnogo strože i veća je vjerojatnost da će izlaziti s drugima koji su atraktivniji nego s manje privlačnim osobama. Zbog ovog postupka prilagodbe svojih kriterija svojoj vlastitoj privlačnosti obično imamo partnere koji su podjednako privlačni kao i mi, što se naziva hipotezom podudaranja. Kada postoje razlike u privlačnosti one će, prema teoriji pravednosti, biti kompenzirane drugom vrijednostima. Naime smatra se da će ljudi nastojati uspostaviti izjednačenost kada se nađu u situaciji u kojoj je ona narušena.
Privlačnost nije u potpunosti fiksirana osobina, u potrazi za što privlačnijim partnerom muškarci i žene će nastojati povećati svoju privlačnost za one s kojima bi se voljeli vezati. Ovo se može postići isticanjem svojih prednosti ili kritiziranjem rivala. Kod isticanja svojih prednosti, muškarci izvještavaju da su češće prikazivali svoju sofisticiranost, snagu i fizičku razvijenost, dok su žene češće oblačile atraktivnu i zavodljivu odjeću, nakit, mijenjale svoj izgled, pazile na higijenu i njegu te se ponašale tajanstvenije i zavodljivije. Kod kritiziranja rivala muškarci se više usmjeravaju na kritiziranje postignuća i snage druge osobe, dok žene nazivaju suparnice promiskuitetnima i kritiziraju njihov izgled.
Budući da početak i razvoj romantičnog odnosa ovisi o recipročnosti sviđanja, pojedinci se susreću s problemom kako saznati da li je druga strana zainteresirana. Neke od strategija ispitivanja naklonosti druge osobe su:
§ Konfrontiranje (direktno pitanje da li se sviđamo drugoj osobi)
§ Povlačenje (akcije koje od suprotne strane traže da održi interakciju ako mu je do iste stalo)
§ Stavljanje na muke (akcije koje od druge strane traže da osigura pomoć ili akciju na svoj trošak)
§ Umanjivanje (smanjivanje vlastite vrijednosti očekujući da će nas druga strana demantirati)
§ Umreživanje (uključivanje treće osobe preko koje se saznaje potrebna informacija)
 
 
Nesvjesni faktori u izboru partnera
 
            Neki autori tvrde da pojedinci biraju osobu koja u datom trenutku zadovoljava njegove/njezine potrebe. Možda se pojedinac tada osjeća slab i nesiguran, pa treba nekog jakog i dominantnog. Možda mu je potreban netko mlad, privlačan i zavodljiv da bi sam sebi potvrdio kako i u najboljim, ali srednjim godinama, može privući takvu osobu. A možda je samo zaštitnički raspoložen pa ga privlači netko tko je slab i u toj drugoj osobi vidi svoju sigurnost. Tog procesa uočavanja partnera pojedinci i ne moraju biti svjesni – i obično se u slobodnom govoru naziva ''kemijom''. Prema tome se dobiva dojam da ljudi funkcioniraju poput radara – stalno ispituju okolinu u potrazi za nekim za koga misle da bi mogao zadovoljiti njihove trenutne potrebe – bili ih oni svjesni ili ne. U fazi ovulacije žensko tijelo luči feromone koji ženi daju poseban miris, a koji privlači muškarce. Uz to, žena tijekom tog perioda izgleda drugačije i privlačnije, puls joj je ubrzan, proširene su joj zjenice. To kod muškaraca aktivira adrenalin koji ga čini živahnijim. Reagira i mozak, tj. mijenja se produkcija neurotransmitera – razina jednih pada, a razina drugih raste što rezultira boljim raspoloženjem, a raste i seksualna želja. Sve to jača želju za određenim partnerom. S druge strane, kod potencijalnog partnera neku osobu može privući jedna ili više problematičnih osobina koju je imao jedan od roditelja osobe (npr. sklonost pretjeranoj kontroli ili brizi koju je pokazivala majka ili emocionalna hladnoća koja je karakterizirala oca). Takve stare odnose osobe ponekad ponavljaju, čak i ako su zbog njih bili povrijeđeni, u nadi da ih ovaj put uspješnije riješe. Ako je otac bio emocionalno hladan i nezainteresiran, osoba može birati takvog partnera sa željom da ga promjeni i učini toplom i brižnom osobom. Suprotno, osoba za cilj može imati izbjeći probleme koje je već imala u obitelji. Ako je otac napustio obitelj i otišao živjeti s drugom ženom, osoba može nesvjesno odlučit da neće dopustiti da se i njoj takvo što dogodi, te će samim time izbjegavati intenzivnu bliskost s ljudima, pa čak i s partnerom. Time se ''osigurava'' da ne bude povrijeđena odlaskom partnera. Nadalje, osoba može birati partnera koji ima osobine koje njoj nedostaju. Primjerice, šutljiva će osoba izabrati nekog tko je vrlo društven i razgovorljiv. Ponekad ljude privlače osobe koje mogu zadovoljiti neke od njihovih nesvjesnih potreba. Pritajenog buntovnika, koji nema hrabrosti iskazati svoj bunt, može izrazito privlačiti otvoreno divlje buntovna osoba. Na kraju, osobi može biti privlačan i partner za kojeg misli da će zadovoljiti neku od potreba koju joj nisu zadovoljili roditelji. Tako, ako je kao dijete osoba imala emocionalno hladne i ne pretjerano brižne roditelje, ona će možda odabrati partnera koji je vrlo emocionalan i pretjerano brižan. Tako ona pokušava nadoknaditi ono što u djetinjstvu nije dobila.
Prema novim istraživanjima žene, mnogo više nego muškarci, pridaju veliko značenje poljupcu. Za njih je poljubac znak intimnosti dok muškarcima predstavlja nešto drugo. Žene preko ljubljenja s muškarcem uspostavljaju određeni nivo intime, a ako ima ''kemije'' poljubac uvelike određuje da li će žena htjeti muškarca kao dugoročnog partnera. Muškarcima, pak, poljubac nije toliko važan te je uglavnom samo predigru za seksualni odnos. Prema tome, muškarci manje odlučuju s kim, na osnovu poljupca, započeti ozbiljnu vezu.
 
 
Literatura
-          Evans, D., i Zarate, O. (2005). Evolucijska psihologija – za početnike. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk
-          Hewstone, M., i Stroebe, W.(2001). Uvod u socijalnu psihologiju: europske perspektive. Jastrebarsko: Naklada Slap.
-          Hewstone, M., iStroebe, W. (2003). Socijalnapsihologija. Jastrebarsko: NakladaSlap
-          Kardum, I.(2003). Evolucija i ljudsko ponašanje. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk.
-          Rijavec, M., i Miljković, D. (2000). Srce moje i tvoje u ljubavi stoje. Zagreb: IEP – D2
-          Warner Schaie, K., i Willis, S.L. (2000). Psihologija odrasle dobi i starenja. Jastrebarsko: Naklada Slap.