UHRV Kninska Bojna 26.02.2021 - 13:03
Umirovljenje
Umirovljenje je jedno od glavnih tranzicijskih razdoblja u kasnoj odrasloj dobi koje utječe na obrasce svakodnevnih aktivnosti, društvene mreže, ekonomske resurse te zahtijeva ne samo prilagodbu umirovljenika, već i prilagodbu članova njegove obitelji. Naime, od starijih ljudi se očekuje da se povuku sa tržišta rada na temelju društvenih normi i posljedično da preuzmu ulogu umirovljenika. Istodobno, umirovljenje ima za posljedicu smanjenje obveza starih prema društvu, ostavljajući im vrijeme za dokolicu i mogućnosti za postizanje više razine zadovoljstva životom. Nemoguće bi bilo sagledavati procese umirovljenja bez da se uzmu u obzir svi procesi vezani za samu životnu dob kada do procesa umirovljenja dolazi, kao i teorijska objašnjenja koja objašnjavaju sve čimbenike uključene u proces umirovljenja. Tu se prvenstveno misli na neke socijalne okolnosti (stanovanje, prihodi, obrazovanje, obitelj), situacijske čimbenike koji se odnose na situacije koje generiraju umirovljenje (prisilno ili dobrovoljno umirovljenje, prijevremeno ili redovno umirovljenje, zdravstveno stanje), kao i na neke osobne čimbenike koji utječu na prilagodbu na umirovljenje.
Društvene definicije umirovljenja naglašavaju značenje koje umirovljenje ima za starije radnike te naglašavaju pogled na mirovinu kao postupan proces koji uključuje različite etape i omogućuje nekim pojedincima da se uključuju i isključuju s tržišta rada kroz djelomično ili potpuno umirovljenje tijekom više godina. S obzirom na to da je umirovljenje postalo normativni životni događaj, javna politika usmjerila se na dva ključna pitanja.
Prvo je pitanje umirovljeničkih prava, a drugo se odnosi na propisivanje dobi za odlazak u mirovinu. Rješenja koja s tim u vezi odabiru različite zemlje, mogu biti izvorom problema prilagodbe na umirovljenje, osobito ako je stanje gospodarstva loše, a mirovinski fondovi osiromašeni te se propisima i restriktivnim mjerama krše stečena pa i ljudska prava umirovljenika. Primjerice, prisilnoumirovljenje zanemaruje razlike među ljudima u sposobnostima, tjelesnom i mentalnom zdravlju, obiteljskim prilikama i sl. Nadalje, ono se razlikuje od prijevremenogjer su društveni i osobni razlozi prijevremenog umirovljenja obično bolje usklađeni nego što su kod prisilnog umirovljenja. Zbog gospodarske krize sve su češća prisilna i prijevremena umirovljenja koja mogu biti percipirana kao nenormativni, odnosno stresni životni događaji.
Proces umirovljenja prema Atchleyu (2004) može se promatrati kao niz prilagodbi predstavljenih u sedam faza:
1. Faza kad je umirovljenje još daleko - javlja se već u srednjoj odrasloj dobi kad osoba intenzivno radi, financijski je sigurna i uglavnom ne razmišlja o mirovini. Ako o njoj i misli to je sporadično mišljenje o nečemu što je u budućnosti.
2. Faza predumirovljenja – karakterizira je planiranje i intenzivno razmišljanje o aktivnostima kojima će se osoba baviti u mirovini. Faza završava činom umirovljenja.
3. Faza medenog mjeseca - to je vrijeme euforije u kojemu osoba pokušava učiniti sve ono za što ranije nije imala vremena. Ta je faza djelomice utemeljena na maštanjima prije umirovljenja o tome kakav bi trebao biti život u mirovini. Može uključivati puno putovanja, ovisno o pojedincu i njegovim prilikama.
4. Faza razočaranja - ima ljudi koji nakon faze medenog mjeseca uvide da neke planove nisu ostvarili ili nisu zadovoljni novim aktivnostima o kojima su maštali. Osoba nema osjećaj produktivnosti koji je imala dok je radila, osjeća se iznevjerenom i potištenom.
5. Faza reorijentacije - razočaranje ne traje zauvijek i osoba počinje s intervencijama u svoj život. Počinje ga nanovo organizirati na osnovi novih vrijednosti kako bi stvorila umirovljenički stil života koji bi trebao biti zadovoljavajući.
6. Faza stabilnosti - u njoj osoba evaluira svoj život prije i nakon umirovljenja. Ova faza može nastupiti odmah nakon umirovljenja, kod nekih nastupa ranije, a kod nekih kasnije. U toj se fazi stvaraju dugoročniji planovi i ustaljuju se aktivnosti koje će omogućiti ostvarenje tih planova.
7. Terminalna faza - u toj fazi osoba više nije usmjerena na svoju ulogu umirovljenika. O sebi ne razmišlja kao o umirovljeniku jer je zaokupljaju druge stvari, kao što je npr. bolest vlastita ili bračnoga partnera. Sebe doživljava kao staru osobu kojoj se približava smrt.
Nabrojene faze nisu pravilan slijed događaja koje svi prolaze niti su nužno povezane s nekom kronološkom dobi ili dužinom vremena, kao što je to slučaj s razvojnim fazama o kojima govore neke poznate teorije razvoja.
Istraživanja pokazuju kako je za oko 30% ljudi tranzicija, odnosno odlazak u mirovinu jako stresan process. Budući da je mirovina životna faza koja može potrajati i više desetljeća, važno je provesti neko vrijeme planirajući kako ovo zasluženo razdoblje učiniti ugodnim i ispunjujućim. Istraživanja pokazuju da ljudi koji planiraju odlazak u mirovinu imaju niže razine anksioznosti u radoblju prije samog umirovljenja, bolju prilagodbu te veće zadovoljstvo odlaskom u mirovinu nego ljudi koji nisu planirali. Planiranje dovodi do jačanja osjećaja osobne kontrole nad budućnošću, što pruža osjećaj sigurnosti. Financijsko planiranje podrazumijeva iznalaženje načina dopune sredstava koje poslodavac ili država uplaćuju na ime mirovine i potiče se otkad je mirovina postala socijalna institucija. Zdravstveno planiranje uključuje pronalaženje zdravijih načina prehrane, uključivanje u zdravstveno korisne fizičke aktivnosti i sl. radi održavanja vitalnosti i dobrog zdravlja. Psihosocijalno planiranjeznači pronaći način kako zadržati osjećaj smislenosti i svrhovitosti života te kako pronaći ispunjenje i zadržati vlastiti identitet i nakon odlaska u mirovinu. Planiranje životnog stila podrazumijeva osmišljavanje aktivnosti kojima će umirovljenik popuniti prazninu nakon napuštanja radnog mjesta.
U upitniku planiranja umirovljanja razlikuju 4 specifična područja planiranja umirovljenja, odnosno financije, zdravlje, međuljudski odnosi i posao. Pokazalo se da zadovoljstvo u mirovini i planiranju mirovine predviđaju: financijska sigurnost, dobro zdravlje, zadovoljavajući međuljudski odnosi, sudjelovanje u slobodnim aktivnostima te neki oblik sudjelovanja u radu, bilo u dobrovoljnom ili plaćenom. Od tih čimbenika, najkritičnija je odrednica zadovoljstva u mirovini financijska sigurnost. Nadalje, dobro zdravlje, uz financijsku sigurnost, važan je preduvjet zadovoljstva jer utječe na sposobnost pojedinca da se uključi u društveni život i aktivnosti u slobodno vrijeme. Osim toga, zadovoljavajući odnosi s obitelji i prijateljima također su važan dio uživanja u mirovini, jer mnogi doživljavaju odlazak u mirovinu kao izolaciju i prevladava u njimaosjećaj usamljenosti. Stoga planiranje nekih volonterskih aktivnosti, odnosno oblik sudjelovanja u radu također daje oblik osobnog zadovoljstva u mirovini. Dakle, budućim umirovljenicima savjetuje se osmisliti „svoj novi ja“ u mirovini. Pritom je dobro zapitati se: „tko sam?“, „što sada želim?“ i „što za mene ima smisla?“. Dobro je stvoriti predodžbu o tome kakva osoba želi biti u mirovini i pritom biti otvoren za upuštanje u nove uloge i aktivnosti. Svoje planove dobro je podijeliti s obitelji, prijateljima i kolegama te ih je s vremenom potrebno integrirati u svoj život. Dobro je proširiti svoje interese i pronaći smisao u različitim hobijima, povezati se s ljudima različite dobi, kulture, interesa, naučiti nove vještine, uključiti se u projekte za koje osoba nije imala vremena dok je bila zaposlena te razmotriti i mogućnost volontiranja.
Nadalje, važno je istražiti i neke demografske prediktore planiranja umirovljenja. Istraživanja se većinom baziraju na razumijevanje faktora kao što su spol, dob, obrazovanje i prihod, koji inhibiraju ili aktiviraju financijsko planiranje odlaska u mirovinu. Rezultati istraživanja pokazuju da veće financijsko planiranje imaju stariji ljudi, muškarci, obrazovaniji te oni s višim prihodima.
Osobine ličnosti i umirovljenje
Umirovljenje je istovremeno kraj radnog života i početak „četvrte dobi“ može utjecati na vrijeme umirovljenja pojedinaca jer je povezana s time koliko su ljudi uspješni i dobro prilagođeni svojim poslovima te koliko rizično ili optimistično gledaju na život bez posla. Definira se kao set karakteristika pojedinaca koji utječe na njihovu kogniciju, motivaciju i ponašanje u različitim situacijama. Osobine ličnosti usko su povezane s važnim životnim tranzicijama u odrasloj dobi kao što su ženidba, razvod, odabir karijere i promjena karijere, stoga je razumno pretpostaviti kako će pokazati povezanost i s dobi i putem umirovljenja. Imaju doprinos u biografskim događajima, kao što su umirovljenje, preko veze s emocionalnom procjenom, motivacijskim prioritetima i strategijama suočavanja. Pripreme za umirovljenje trebale bi biti povezane s osobinama ličnosti koje se tiču planiranja i samokontrole.
Široko prihvaćena kategorizacija osobina ličnosti je „Velikih pet“, odnosno petofaktorski model McCraea i Coste (1999) koji se sastoji od: neuroticizma - sklonosti zabrinutosti, nervozi i osjetljivosti; otvorenosti prema iskustvu - sklonost imaginativnosti, kreativnosti i nekonvencionalnosti; savjesnosti - dobroj organiziranosti, sistematičnosti i samodisciplinarnosti; ugodnosti - tendencija prijateljskog odnosa prema drugima, topline, obzirnosti i neciničnosti te ekstraverzije - tendencije za aktivnošću, susretljivošću, dominacijom i traženjem stimulacije i društva.
Unatoč manjku istraživanja koja se bave odnosom osobina ličnosti i umirovljenja, postoje neke pretpostavke o odnosu osobnosti i umirovljenja. Primjerice, radnici starije dobi mogu percipirati sebe kao one koji nemaju toliko dobru izvedbu i prilagodbu na zahtjeve radnog mjesta kao mlađi radnici i te percepcije mogu varirati ovisno o osobinama ličnosti.
Ekstraverzija i ugodnost mogle bi odgoditi dob umirovljenja zbog afilijacije s radnom izvedbom (ekstraverzija) te važnosti interpersonalnih vještina u svakodnevnom životu (ugodnost). Pojedinci koji su visoko na dimenziji ugodnosti mogu biti više pod utjecajem pozitivnih nego negativnih socijalnih povratnih informacija, dok oni koji su visoko na savjesnosti mogu svaku pogrešku u izvedbi percipirati kao znak oslabljene radne sposobnosti. Stoga, savjesnost bi mogla biti povezana s ranijim umirovljenjem, a ugodnost s kasnijim umirovljenjem. Savjesnost može djelovati na kasnije umirovljenje zbog povezanosti s radnom izvedbom, ali i na ubrzavanje umirovljenja zbog visokih osobnih zahtjeva u visoko savjesnim pojedincima. Takve osobe aktivno planiraju i disciplinom ostvaruju dosljednost vlastitog ponašanja čime ujedno kontroliraju stres vezan za nedovršene zadatke. Što se tiče pripremljenosti za mirovinu, ljudi visoko na dimenziji savjesnosti su promišljeni i dobro organizirani te bi trebali biti dobro pripremljeni, dok anksioznost i impulzivnost koja se veže za neuroticizam mogu doprinijeti tome da je pojedinac preplašen i loše pripremljen. Osim toga, pojedinci koji su savjesni i emocionalno stabilni bolje su financijski pripremljeni za mirovinu. Neuroticizam je povezan s negativnim viđenjem okolnosti koje vode do umirovljenja, što se može objasnitinegativnom percepcijom rada i umirovljenja te lošijeg mentalnog zdravlja koje se vezuje za nisku uspješnost u poslu.
LITERATURA
- Bara, M. i Podgorelec, S. (2015). Društvene teorije umirovljenja i produktivnog starenja. Etnološka tribina, 38; vol. 45, 58-71.
- Bassett, W. F., Fleming, M. J., i Rodriguez, A. (1998). How workers use 401(k) plans: The participation, contribution, and withdrawal decisions. National Tax Journal, 51, 263–289.
- Costa, P.T., & McCrae R.R. (1980). Influence of extraversion and neuroticism on
subjective well-being: Happy and unhappy people. Journal of Personality &
Social Psychology, 38 (4), 668-678.
· De Vaus, D., i Wells, Y. (2004). What should mature age workers do to promote health and wellbeing in retirement? Health Issues, 80, 23–26.
· Feldman, D. C. i Beehr, T. A. (2011). A three-phase model of retirement decision making. American Psychologist, 66(3), 193.
· Glass, J. C., i Flynn, D. K. (2000). Retirement needs and preparation of rural middle-aged persons. Educational Gerontology, 26, 109–134.
· Grable, J. E., i Lytton, R. H. (1997). Determinants of retirement savings plan participation: A discriminant analysis. Personal Finances and Worker Productivity, 1, 184–189.
· Hershey, D. A. i Mowen, J. C. (2000). Psychological determinants of financial preparedness for retirement. The Gerontologist, 40(6), 687-697.
· Laslett, P. (1991). A fresh map of life: the emergence of the third age, 2nd edn. Harvard University Press, Cambridge.
· Löckenhoff, C. E., Terracciano, A. i Costa Jr, P. T. (2009). Five-factor model personality traits and the retirement transition: longitudinal and cross-sectional associations. Psychology and aging, 24(3), 722.
· McCrae, R. R. i Costa Jr, P. T. (1999). A five-factor theory of personality. Handbook of personality: Theory and research, 2, 139-153.
· Penezić, Z., Lacković-Grgin, K., Bačinić, A. (2006). Proces umirovljenja: pokušaj provjere Atchleyeva modela prilagodbe. Med Jad; 36 (3-4); 63-71.
· Penezić, Z., Lacković-Grgin, K., Lukačić, A. (2014). Upitnik faktora prilagodbe na umirovljenje. Zbirka psihologijskih skala i upitnika, Svezak 7.
· Petkoska, J., i Earl, J. K. (2009). Understanding the influence of demographic and psychological variables on retirement planning. Psychology and Aging, 24(1), 245-251.
· Quick, H. E., i Moen, P. (1998). Gender, employment, and retirement quality: A life course approach to the differential experiences of men and women. Journal of Occupational Health Psychology, 3, 44–64.
· Reis, M., i Gold, D. P. (1993). Retirement, personality, and life satisfaction: A review and two models. Journal of applied Gerontology, 12(2), 261-282.
· Ryckman, R.M. (2000). Theories of personality, 7th edn. Wadsworth, Belmon.
