Emocije i emocionalna regulacija

 

 

Emocije se mogu podijeliti na jednostavne (primarne ili osnovne) te na složene (ili sekundarne). U jednostavne se ubrajaju: radost, tuga, strah, srdžba, iznenađenje i gađenje. Jednostavne se pojavljuju rano u razvoju. One postoje kod ljudi iz svih kultura te ih uzrokuju slični ili jednaki događaji u tim različitim kulturama. Tako se radost javlja pri nekom dobitku ili ostvaranju želje. Žalost kada doživimo gubitak neke bliske osobe. Strah pri izloženosti nekoj opasnosti, a srdžba kada naiđemo na neku prepreku na putu do ostvarenja cilja. Jednostavne emocije se izražavaju putem lica na sličan ili jednak način u različitim kulturama. Stoga se može zaključiti da su naši izrazi lica pri iskazivanju različitih emocija urođeni.

Sekundarne emocije su ljubomora, ljubav, prijezir, nježnost, ponos, mržnja, krivnja, itd. Do njihove pojave dolazi kasnije u razvoju jer je za njih potrebna i određena intelektualna zrelost. One se sastoje od više emocija. Za razliku od jednostavnih, one se na različiti način izražavaju u različitim kulturama te ih u različitim kulturama uzrokuju različiti događaji.

Potrebno je razlikovati afekte, strasti i raspoloženja. Afekti traju kratko te su velikog intenziteta. Srdžba se pojavljuje u obliku afekta. Strasti traju dugo te su velikog intenziteta. U tom obliku se pojavljuje ljubav. Raspoloženja traju dugo, a umjerenog su intenziteta. Radost i tuga se pojavljuju u obliku raspoloženja.

Važno je razlikovati i emocije od raspoloženja. Emocije su intenzivnije, traju kraće te je jasan njihov uzrok. S druge strane, raspoloženja su umjerenog intenziteta, traju danima ili tjednima te nije uvijek jasno što ih uzrokuje.

Prema hedonističkom tonu, emocije se mogu podijeliti na ugodne i neugodne. U ugodne se ubrajaju ponos, radost, ljubav, divljenje, itd. Dok se neugodne odnose na srdžbu, strah, sram, ljubomoru, itd.

 

Situacija - kongitivna interpretacija

              -doživljaj

              -tjelesne promjene - ponašanje

              -izražaj

 

 Da bi se pojasnilo prethodno navedeno, uzet ćemo za primjer osobu koja se boji psa. Takva će osoba u situaciji približavanja psa vjerovati da je u opasnosti (kognitivna interpretacija, tj. procjena situacije). Njen emocionalni doživljaj (koji proizlazi iz kognitivne procjene) će biti strah. Tjelesne (ili fiziološke) promjene koje će takva osoba doživjeti su pobuđenost simpatikusa i endokrinog sustava. Vanjski znakovi koje će iskazivati mogu biti drhtanje glasa i tijela, izraz lica (npr. širom otvorene oči) i bljedilo. Zatim ta osoba može pobjeći trčeći (ponašanje).

 

Doživljaj emocija praćen je aktivacijom hipotalamusa (mala moždana struktura). On na pojačani rad potiče vegetativni sustav (dio živčanog sustava koji regulira funkcioniranje unutarnjih organa) i endokrini sustav (sustav žlijezda s unutarnjim lučenjem, a proizvod lučenja su hormoni). Vegetativni živčani sustav se naziva i autonomni jer on djeluje bez naše namjere. Ima dva podsustava, a to su simpatikus i parasimpatikus. Pri aktivaciji simpatikusa dolazi do ubrzanog rada srca, ubrzanog disanja, povišenog krvnog tlaka, usporavanja probave jer krv odlazi u mozak i u mišiće te do širenja zjenica. Zamislite da ste u nekoj opasnoj situaciji. Ako je procijenite opasnom (kognitivna interpretacija) Vaš emocionalni doživljaj će biti strah. Dolazi do pobuđenosti simpatikusa te prethodno navedenih simptoma te možete pobjeći. Može se primijetiti da nam zapravo te tjelesne promjene pomažu kako bismo se najbolje prilagodili situaciji. U konkretnom slučaju da imamo više energije za bijeg. Stoga svaka od naših emocija ima svoju funkciju u određenim situacijama te ne možemo govoriti da postoje pozitivne ili negativne emocije, već samo ugodne ili neugodne. Iz navedenog proizlazi da je funkcija naših tjelesnih promjena do kojih dolazi pri doživljavanju emocija upravo pokretanje energije da bi se osoba mogla bolje nositi s novim situacijama te da bi se mogla pripremiti na reakciju. Pojedinac tako može biti sposobniji za borbu, bijeg ili potrebne napore. Primjerice, kada netko ima važan ispit ili natjecanje. Tjelesne promjene mogu dovesti i do pojačanog emocionalnog doživljaja. Naprimjer, ako primijetimo izražene tjelesne simptome to nam može biti potvrda o opasnosti neke situacije. Nekad do tjelesnih promjena može doći i prije nego li smo uopće svjesni kognitivne procjene i emocionalnog doživljaja.

Za razliku od drugih emocija, kada smo tužni aktivan je parasimpatikus. On djeluje suprotno od simpatikusa. Dovodi do usporavanja rada srca i disanja, nižeg krvnog tlaka te ubrzanja probave. Aktivan je kada spavamo. On stvara i čuva energiju u našem organizmu.

Različite emocije prate iste tjelesne promjene, no pokazalo se da su one intenzivnije pri doživljavanju nekih emocija. Tako srce brže kuca kada smo ljuti, tužni ili prestrašeni, a sporije kada doživljavamo iznenađenje, sreću ili gađenje.

 

Kada se dijete rodi, pokazuje samo strah od iznenadnog i jakog zvuka te od gubitka podloge. Ostale emocije se razvijaju postupno, s tim da se prvo razvijaju jednostavne, a zatim složene emocije. Tako nam je urođeno izražavanje primarnih emocija licem koje je isto za jednostavne emocije u svim kulturama što se naziva univerzalna facijalna ekspresija Dokaz za navedeno su i slijepa djeca koja nisu vidjela druge kako licem izražavaju emocije, a to čine na isti način kao i ljudi koji nisu slijepi. Dolje su navedeni izrazi lica za jednostavne emocije.

                              

                                                                               

 

                                                                

 

 

 Izražavanje složenih emocija je drugačije u različitim kulturama te se ono uči Među kulturama postoji i razlika koja emocija će biti izazvana u kojoj situaciji. Naprimjer, u nekim plemenima, kada žena rodi blizance to izaziva sram, a drugima ponos.

 

Izražavanjem emocija komuniciramo s okolinom. Osim riječima, emocije najčešće izražavamo neverbalno. To može biti mimikom lica, pokretima tijela, tonom glasa i sl.

U svakoj kulturi postoje uobičajeni znakovi izražavanja složenih emocija. Naprimjer, pljeskanje Japancima znači neodobravanje ili izraz zabrinutosti, dok je to za Eupropljane odobravanje i radost.

 

Fiziološke promjene pri doživljavanju emocija omogućuju prilagodbu na razne situacije te omogućuju bolju koncentraciju i pamćenje, izvanredan učinak u kraćem vremenu, a mogu i ublažiti osjet boli (npr. pri udarcu).

Emocije mogu dovesti i do smanjenja objektivnosti percepcije. Naprimjer, kada sudačke odluke koje su donešene klubu za koji navijamo smatramo nepravednim. Također, mogu smanjiti i sposobnost racionalnog mišljenja. Naprimjer, neki problem vidimo težim nego što jest.

Neki od načina kako možemo smanjiti neugodne emocionalne doživljaje je uz pomoć raznih kognitivnih te bihevioralnih (vezani uz ponašanje) postupaka.

Kognitivni postupci uključuju izbjegavanje. Ono se odnosi na izbjegavanje razmišljanja o problemu te preusmjeravanje razmišljanja na nešto ugodno. Suočavanje se odnosi na to kada razmišljamo kako riješiti problem.

Od bihevioralnih postupaka tu su također izbjegavanje i suočavanje. No, izbjegavanje se u ovom slučaju odnosi na izbjegavanje situacije koja uzrokuje problem te bavljenje zahtjevnim ili ugodnim aktivnostima. Suočavanje se odnosi na to kada emocijama damo oduška, poduzimamo akcije kako bismo riješili problem ili tražimo utjehu i sl. Navedeni postupci se međusobno ne isključuju. Tako se prvo mogu smanjiti neugodne emocije kroz postupke izbjegavanja, a kasnije se može racionalnije raspravljati o problemu.

 

 

 

Emocionalna regulacija je važna jer utječe na uspješno funkcioniranje pojedinca, na njegovu dobrobit te mentalno zdravlje. Odnosi se na proces putem kojeg pojedinac svjesno i nesvjesno upravlja svojim emocijama da bi dao prikladne odgovore na zahtjeve iz okoline. Emocionalnu regulaciju se može definirati kao procese putem kojih osoba utječe na to koje emocije ima, kako ih izražava i doživljava te kada ih ima. Sami pojam emocionalne regulacije može obuhvaćati biološke, ponašajne, socijalne te svjesne i nesvjesne procese. Naprimjer, gledajući fiziologiju, emocije se samoreguliraju brzim pulsom, znojenjem, ubrzanim disanjem te drugim promjenama koje se javljaju zbog emocionalnog uzbuđenja. Socijalni aspekt se odnosi na traženje materijalnih ili interpersonalnih izvora. Što se tiče ponašanja, emocije se mogu regulirati plakanjem, vikanjem ili povlačenjem. Regulacija emocija se može odvijati i na druge načine koji uključuju i našu nesvjesnu razinu ili koristeći neke postupke na svjesnoj razini kao što su okrivljavanje drugih ili sebe.

Pojam emocionalne regulacije sličan je pojmu suočavanja, no on obuhvaća regulaciju negativnih, ali i pozitivnih emocija. S druge strane, suočavanje je uži pojam koji se odnosi na sposobnost osobe u nošenju sa stresnim situacijama te smanjivanju negativnih emocija.

Postoji upitnik kognitivne emocionalne regulacije kojim se mjere svjesne strategije regulacije emocija, a navedenih strategija je devet. Svaka od tih strategija se odnosi na to što osoba misli nakon što je iskusila stresni ili prijeteći životni događaj. U nastavku će biti navedene i opisane navedene strategije:

Samookrivljavanje se odnosi na misli o učinjenim pogreškama te zaokupljanost njima, kao i na to da se za negativna iskustva sebe okrivljuje.

Prihvaćanje je razmišljanje da ono što se dogodilo nije moguće promijeniti, kao i prihvaćanje toga da život ide dalje.

Ruminacija se odnosi na neprekidno razmišljanje o mislima i osjećajima koji su povezani s nekim negativnim događajem.

Pozitivno refokusiranje je razmišljanje o ugodnijim stvarima, a ne o stvarnom događaju.

Preusmjeravanje na planiranje odnosi se na razmišljanje o tome koje korake treba poduzeti da bi se osoba suočila s događajem.

Pozitivna reprocjena je razmišljanje o davanju pozitivnog značenja nekom negativnom događaju na način da se na njega gleda kao na priliku za osobni razvoj.

Stavljanje u perspektivu odnosi se na to kada osoba umanjuje ozbiljnost situacije jer je uspoređuje s drugim iskustvima i događajima.

Katastrofiziranje jest naglašavanje i isticanje katastrofičnosti situacije.

Okrivljavanje drugih odnosi se na to da se za određena iskustva prebacuje krivnja na druge.

Možete razmisliti koje od navedenih strategija Vi najčešće koristite te koje dovode do lošijih, a koje do boljih ishoda u Vašem životu.

 

                                                                                                                                                                                                                                                                       Ana Lucić, mag. psych.